Danas sam sasvim slučajno upalila TV baš kad je bio Tree Hill. I krenula sam gledati jer mi je to još uvijek sjajna serija. I kako je radnja tekla, ja sam se počela prisjećati starih vremena koja nisu tako daleko u prošlosti, a već su napola zaboravljena. Sjetila sam se foruma na koji sam došla samo zato jer sam voljela Tree Hill, a tada saznala da se tamo nalazi hrpa ljudi do kojih mi je stalo i koje već dugo poznajem. Sjetila sam se stare ekipe. I kada se pojavila Brooke, odmah sam pred sobom vidjela Evan. Ne znam zašto točno, ali Brooke će me uvijek podsjećati na nju. Pa kad je Peyton spomenula Lucasa koji mi je oduvijek bio najdraži lik, pomislila sam na našeg Lucasa koji je došao prilično nedavno, a već nam se svima uvukao pod kožu. Ovaj put tijekom gledanja serije, Lucasa Scotta nisam gledala kao nikad prije. Vidjela sam ga na potpuno novi način, kao osobu koju poznajem. Samo zato jer naš Luke ima njegovo ime. Ali meni to jako puno znači. Kada je Mouth izvadio sliku na kojoj su bili on i Jimmy Edwards, ja sam znala da se taj dečko zvao Jimmy, iako nisam Tree Hill gledala već jako, jako dugo. Sjetila sam se. I jako mi je drago kaj sam gledala, trebala mi je ova doza prisjećanja starih vremena.

Isto tako, danas ujutro sam si pustila Red Hot Chili Pepperse koje nisam slušala već ne znam kako dugo. Kad sam čula Anthonyjev glas koji obožavam, stare slike i uspomene su opet bile tu. Namjerno sam si išla pustiti nek mi svira Californication, pjesma koja za mene nosi najviše osjećaja. I baš sam htjela vidjeti jesu li ti osjećaji još uvijek tu.
Da, tu su. I uvijek će biti, sad sam sigurna. Samo… Osjećaji možda jesu isti, ali prema drugim stvarima. I sretna sam jer sam to shvatila. Također, za svaku pjesmu koju sam slušala isprva mi se činilo kao da ju prvi put čujem, ali da već znam sve riječi. A tek kasnije su nahrupile i uspomene koje vežem uz svaku pojedinu pjesmu.

Današnji dan mi je definitivno za prisjećanje nekih prošlih stvari, a to sam mogla naslutiti već jučer navečer, dok sam razgovarala s najboljim prijateljicom na emesenu [jer to je očito jedini način na koji nas dvije možemo normalno pričati] i shvatila neke stvari, i vidjela da nije sve kako sam mislila da je. I jako mi je drago da se neke stvari nisu promijenile.

Volim vas i baš sam sretna danas =)


deviantart.com

Tek sad vidim kakvu sam grešku napravila pred skoro godinu dana. Čovječe, već je toliko prošlo, a još se sjećam svega. Zapravo, nikad na to nisam gledala s te strane, nikad nisam požalila zbog toga. Uvijek mi je to predstavljalo dobar korak, nešto što sam htjela i trebala učiniti, oslobođenje. Ali... Kada sam bila tamo, tako blizu, i kada sam čula tu zeznutu pjesmu, kada sam prepoznala stihove... Ono. Osjećala sam se kao da me je netko pljusnuo nakon što sam razbila vazu. Tek onda shvatiš da si učinio nešto loše. Osjećala sam se baš... Nostalgično. Bezveze. Munjeno. Trknuto. Užas.
Nisam bila tužna. Samo otupjela. Bezvezna. Rekla bi Kika: Bila sam u šoketi. :D
Da mi se sada pruži prilika, definitvno ne bih ništa ispravljala. Jer sve je to već daleko iza mene i nekako je... Pa, sigurno nije gotovo. Svakih nekoliko mjeseci dobijem dokaz da nije. Ali sada to već nije to. Sada je drugačije, i sada to više ne želim. Sada je to tu samo zbog tog trenutka nostalgičnosti. I žaljenja za nečim što je moglo biti. Ništa drugo.

Nemojte dobiti dojam da sam tužna ili nešto takvo. Nisam. Sretna sam. Uspijeva mi biti sretna i optimistična već nekoliko tjedana. I sviđa mi se to :D
Uvijek kad krenem očajavati, sjetim se da nije sve tako sivo [copyright: hladno pivo xD]. I da se nasmiješim. Kada sam nasmiješena, ne možete mi ništa. Tralalalala.

Lijepo mi je u životu. Iz jednostavnog razloga kaj se ne događa ništa loše. I ne gledam na to kao da mi je dosadno [dobro, malo je, ali sve u granicama normale], nego kao na dobru stvar. Tako treba, ne? Sretna sam kada uspijem nešto napraviti. Kada nešto napišem, rješim zadatak, dobijem 5 iz testa. I bit ću sretna kad napišem ovaj post. Još sam sada prošla na županijsko iz hrvatskog i jako mi je drago. Danas sam bila posebno euforična jer sam u zadnjih pet minuta natjecanja iz matematike uspjela rješiti zadatak s kojim sam se dugo mučila. I još su nam dali punoooo napolitanki za žderati :D
Upravo sam pojela M-joy. Joy. I on je sretan, vidite? :D

Svaki dan pročitam nekoliko stranica Rata Cvjetova. Završit ću do ljetnih ferja :D :D Nedavno je prošlo dva mjeseca otkako sam počela čitati. Ide mi :D :D
Čitala sam i Divljeg konja u međuvremenu, za lektiru. Knjiga mi je odlična, oduševljena sam bila. *don't beat me*
Nadam se da bum mogla na koncert Nightwishov. Nadam se jako jako. I nekako mislim da će mi reći da mogu ići baš kad nestane karata. Grr. Ali nadajmo se i dalje :D
Tvrdim da su upropastili Sumrak film. Nisam niti očekivala ništa drugo, ali ipak. I vjerojatno ga u petak idem gledati u kino, možda kino malo spasi doživljaj. Sumnjam.

I tako meni život teče :D
Ma vojim vas sve <3


deviantart.com

Prošle godine sam, u ovo vrijeme, napisala post posvećen 2007. godini. To jest, post pisan za oproštaj od iste. Taj post sam napisala na nečiji nagovor. Taj netko mi jako fali. Nisam s njom pošteno pričala već... Pa, nekoliko mjeseci. Uvijek mi je bilo sjajno pričati s njom. Čak smo i Novu godinu provele pričajući, ona je nabavila šampanjac, a ja čokoladu. I gummy bear nas je pratio u pozadini :D
Joj, želim to opet. Aya, javi se kad si online. Jer znaš da se ja uvijek zaboravim javiti tebi :(
Da, ovaj, govorim o postu. Znate, onom prošlogodišnjem. Da. Na kraju tog posta sam svima zaželjela nek se dobro zabave i nek im nova 2008. godina bude lijepa. E pa, meni nije bila lijepa. Naravno, bilo je divnih i svjetlih trenutaka, ali to su bili samo trenuci. Bilo mi je užasno. Otišlo je toliko meni dragih osoba :(
Upoznala sam nove ljude, ali sam se i rastala s mnogo njih. Na primjer, Evan je bila moj twin. Dugo vremena. Ali, ona se promijenila, ja sam se promijenila i... Ode sve. Sad više i ne pričamo. Ja se simply osjećam kao da više ne pripadam u njen svijet. Pa ju ne gnjavim. *sliježe ramenima*

Ja sam osoba koja pamti stvari koje ne bi trebala, a zaboravlja stvari koje mora pamtiti.
Preko puno stvari ja mogu samo prijeći i ne osvrnuti se, bez ikakvog problema. Ali kada netko želi otići, ili se samo odmaknuti, ja ga pokušavam zadržati. Jer mi je prirastao srcu. Jer svaka osoba ima nešto svoje, i sa svakim se je moguće zabavljati na drugačiji način. Svakog se može voljeti na drugačiji način. I ja uvijek želim obnoviti sva prekinuta prijateljstva. Mah, uzalud se nadam. Samo se nadam, i razmišljam, ali ništa ne poduzimam. Takva sam *sliježe ramenima again*
Ovaj put se neću opraštati od '08. godine. Ne volim ju i jedva čekam da ode. Zašto onda uopće razmišljati o njoj?

Praznici mi dobro dođu. U više pogleda.
°naravno, kao i svima, paše mi odmor od škole. nemam nikakve obaveze niti nikakve stresne dane. mogu spavati. mogu jednostavno ležati ili sjediti i ne raditi ama baš ništa. divota.
°praznike koristim da napunim baterije. da se naspavam dovoljno tako da za vrijeme škole mogu slobodno biti dugo budna i rano ustajati. izdržljiva sam :D
°treba mi i odmor od prijatelja. koliko god meni bilo super s njima i sve, ali ponekad je dobro maknuti se. i zato se s nikim nisam vidjela još od početka praznika. paše mi. i ne fale mi. lijepo mi je. jer oni me samo kvare xD

Shvatila sam da sam ja samotnjački tip. Najljepše mi je dok sam sama. Dok me nitko ne muči. Ali potrebno mi je društvo, naravno. Tako da imam svega umjereno. Ali takvi smo svi u obitelji. Valjda. Zatvaramo se pred drugima. I nemamo povjerenja u puno stranaca. Samo u neke :D

Živcira me tehnologija. A opet ne mogu bez nje. Bzvz. Ne želim biti rob kompjutera. I mobitela. Bljeh.
Ja se mogu maknuti od svega, ako želim. To mi nije problem. Mogu se samo izbeljiti i može me biti briga za internet i sve to.
Ali ne da mi se. I iako znam da bi mi bilo ljepše bez svega, lijepo mi je i ovako. Izdržat ću još neko vrijeme.

Prestala sam čitati. Ništa ne čitam. Nemam volje. Ne da mi se. A želim.

Živcira me kaj tolko razmišljam. Sama sam sebi bezveze. Idem si na živce.

Čovječe, ja sam tak iskompleksirana osoba. Dajte me tresnite kad me vidite. Dvaput.

Idem sada. Slušam Prljavce i nije me briga za ništa.

No da. Volim vas :D

Kuc, kuc.

Jesi li tu?

Ah. Opet te nema. Daj, trebam te. Nemoj uvijek odlaziti od kuće. Fališ mi.
Slušaj me. Ne želim da odeš. Potrebno si mi da preživim. Još uvijek se opirem tvorničkoj traci, ali neću moći dugo. Bez tebe sam nemoćna. Snažne ruke me vuku da im se pridružim jer oni ne podnose drugačije. Ne znaju za ljepotu šarenila. Odrekli su ga se kad su dobrovoljno stupili na taj pokretni put strave. Sami su sebi zavezali debeli povez preko očiju. Ja nemam Fantu da je samo otvorim i zaustavim kotačiće. Zapravo, ti si moja Fanta. Znam da ponekad dođeš. Pogledaš me. Pomogneš mi. Ali uvijek iznenada odeš. Već te dugo nisam vidjela. Vrati se.

Sad ću zatvoriti ova vrata. Ne, ostavit ću ih pritvorena. Ti možeš samo šmugnuti unutra. Nadam se da ću te sljedeći put, kad ih širom otvorim i pogledam unutra, naći tu. Trebam te.


---


Vrata su širom otvorena, ali tebe nema. Barem te ne vidim. Zar si već postalo tako sitna stvar u mom životu da te ne primjećujem?

Vidim papir na podu. Papir ispisan zbrkanim riječima i pokojim preokrenutim slovom. Prepoznajem te. Razveselim se jer znam da me nisi zaboravilo.

.x.x.x.

Knjige su definitivno moja najveća ljubav ikad. Zasad.

Znate onu neizmjernu sreću kad vam se dogodi nešto dobro? Naravno da znate. Tako na mene djeluju knjige. Neopisiva sreća kada uđem u knjižaru ili knjižnicu. Vidim sve te police i police knjiga poslaganih sve do stropa. Miris tek tiskanih knjiga. Bjelina još neotvorenih stranica. Veličanstvenost korica. Zvuk kuckanja noktima po glatkoj, tvrdoj površini. Osjećaj niza hrptova knjiga pod jagodicama prstiju. Strahopoštovanje prema novoj, još ne kupljenoj knjizi. Čitanje sadržaja. Oprez da se knjiga ne ošteti. Ljutost prema prodavačici koja knjigu baci na prljavi pult. Nestrpljivost kada knjigu u vrećici nosim kući. Ogorčenost zbog nedostatka vremena da se odmah počne čitati. Živciranje kada netko dira tvoju čistu knjigu. Mržnja prema prašini na knjigama. Ljubav za svako novo slovo koje pročitaš. Tuga kad završiš s knjigom. Dosada nakon pročitane knjige. Listanje nove knjige. I tako sve u krug.

Da. To sve meni znače knjige. Naprosto, obožavam ih.

Znate onu poznatu mržnju prema lektiri? Oh, da, i ja ju mrzim. Gubim vrijeme na čitanje neke većinom besmislene i glupe knjige, umjesto da čitam neš bolje. Zabilježavanje pročitanog. To ti samo pokvari sve. Ne možeš se uživiti u knjigu i doživjeti je svim svojim bićem jer bi, kao, trebao zapisati da ne zaboraviš. Fućkaš to.

I nemojte mi reći da sam luda. Malo puknuta jesam, ali ne mogu si pomoći kad volim knjige.

.x.x.x.

Bon Jovi. Coldplay. Metallica. James Blunt. Azra. Alanis Morissette. Red Hot Chili Peppers. Hladno Pivo. Evanescence. Nightwish. Maroon 5. Nirvana. Danny Elfman (Charlie and the Chocolate Factory soundtrack). Mika.

Faza nespojivog.

.Obožavam pjevušeće pjesme. Iako to ne obožavaju oni oko mene, ali koga briga za njih?
.Obožavam pjesme uz koje mogu vikati. Imam osjećaj kao da sam se upravo izvikala na nekog tko me živcira.
.Obožavam lagane pjesme. Smiruju glavobolju. I uvijek me natjeraju na razmišljanje.
.Obožavam hrvatske pjesme jer znam točno što pjevam.
.Obožavam blesave pjesme koje nemaju smisla. Razvedre ti dan.

.x.x.x.

Volim svoje frendove. Iako jedan stalno neš mulja iza mojih leđa, neka. Volim i njega : ) Iako su svi čudni u zadnje vijeme. I non stop se smijemo. Neka, smijeh navodno produljuje život : )

.x.x.x.

Guess what happened?
Vratila sam se. Da.

Dosadno mi je. Samo se vučem po kući, od kuhinje do tv-a pa do sobe. Obećala sam si da ću raditi trbušnjake čim počne ferije. Sad, ni T od trbušnjaka. Crknula bum. Nemam volje za čitanje. Nemam volje za otić do igrališta, a znam da bi mi se odmah diglo raspoloženje. Nemam volje za ići na internet. Samo se spojim, skinem si neki film i odem. A fali mi to. Moram nešt raditi. Sad je još počela i kiša tako da ne mogu van kad hoću. Upravo sad mi je ponovno riknuo net i opet moram čekati da se gospodinu kablu ili koji shit je u kvaru da spojiti. To sve samo da ubije makar i ono 0.01 posto sreće u meni. Ma odi v rit.

Život je užasno ne fer. Znate da mi je pred 3 mjeseca umro djed. Ovu subotu umrla mi je baka. I sad sam nju, na temelju prošlog iskustva, dobro pogledala i urezala njene crte lica u pamćenje. Sada je dovoljno samo malo da bi moje lice bilo obliveno suzama. Bakin glas polako blijedi iz mojeg sjećanja. Strah me je da će na kraju od nje u mojoj glavi ostati samo jedna, dvije uspomene. Jer ipak sam još na početku života i ne znam hoću li se je moći dobro sjetiti za 60 godina. Za nju sam bila zbilja jako, jako vezana. Tješi me to što znam da je ona sada u raju i pazi na mene. I moju braću i bratiće i sestričnu i mamu i tetu i ujaka. I sve ostale. Sada je, nakon 7 godina, napokon ponovno sa svojim mužem za kojim je, točno se sjećam kako sam je vidjela sa svojih 6 godina, gorko plakala na njegovom sprovodu.

Sada mi je ostala još druga baka. Samo ona. I vjerujem da Bog neće biti tako okrutan prema nama. Ostavit će je da se još dugo može brinuti zbog svake naše opasne gluposti :)

I baš sad, kao za inat meni, nekim čudom mi je proradio internet i obišla sam blogove. Pokušala sam obići. Krenula sam od Rae. I vidjela post u kojem piše da je Corvus, Aleks, Saša, Gavran ili kako god su ga zvali, umro. Nema ga više. Samo mi je još to trebalo. Jedini muški prijatelj kojeg sam stekla preko interneta je otišao zauvijek. Imao je samo 18 godina i svi smo ga voljeli, njegovu sposobnost savršenog pisanja priča, svaku njegovu originalnu šalu u razgovoru, nadimke koje je davao svakome koga je upoznao. Samo kad se sjetim da me više nitko neće, kad dođem na msn, pozdraviti s djevojčice :D, plačem. Uvijek je upotrebljavao te jednostavne smajliće. Tješio me kad je djed bio u lošem stanju. Čudio se kad je saznao da sam tek 6. razed. Nije moguće da se sve to događa oko mene.

Pamtit ću 2008. godinu kao najgoru godinu u svom životu. Sigurno. Nije važno što je godina tek prošla polovicu i što sam ja još mala. Mrzim brojku 8.

Mislim da više nije pošteno prema vama da vas dalje zamaram svojim problemima. Pokušat ću obići i one blogove nakon Rae ili Rie, kako god. Naravno, ako mi proradi net. [znat ćete je li mi proradio ako objavim post :P]

Volim vas.

p.s. Ha, kad je proradio net, počelo je sjati sunce :D Ide na bolje.

Saznala sam dovoljno o onoj Dori. Rekli su mi da mi nije vrijedno prijateljstvo s njom. Odustala sam od bilo čega više.

Bliži se kraj škole. Jei :) Nemam brige s ocjenama. Sretna sam zbog tog.

Internet mi se kvari. Mislim da imam viruse. Ništa mi se neće otvoriti! Ali barem nekih pola sata u neodređeno doba dana proradi pa ja nemam razloga biti depresivna. Zapravo, to mi je dobro. Malo se odmorim od interneta, osim dok ne sjedim za stolom pola sata i živčanim na komp. Heh.

Zaljubila sam se u Edwarda. Točnije, u Sumrak. Preoduševljena sam. Hvala svima koji su me natjerali da pročitam Sumrak. Danas nije bilo Mladog mjeseca u knjižnici. Skoro sam pukla od bijesa. Sad moram čekati ne znam koliko da ga se dočepam. Nadam se da postoji neka dobra duša koja ima Mladi mjesec i toliko je darežljiva da mi ga posudi. Ili kupi, tko zna :)

Sutra idem na izlet u Zg. Krasno. U dućanu nije bilo dovoljno Tic Taca, kme :(

Trenutno opet čitam Priču bez kraja, prekinula sam na par dana zbog Sumraka. Još dvjestotinjak stranica, a onda Povratak kralja. U međuvremenu planiram nabaviti Mladi mjesec i Pomrčinu.

Još samo srijeda nastave, a onda četiri dana uživancije. Jupi :)

Hm. Još 21 dan nastave sveukupno. Bez vikenda. Dakle, četiri radna tjedna. Fantastično! Još nekoliko ispita, a onda zadnji tjedan. Mmmmmm...

Otkrila sam bend Flogging Molly. Ne baš ja, ali nije to sad važno. (L)ana me zarazila njima :) Irski bend, ovisna sam o njima.

Ako mi sutra na busu crkne baterija na mobitelu, bit ću živčana - loše.

Volim vas :)

Čitala sam prve stranice dnevnika. Još uvijek se smijem. Kakve gluposti sam pisala… U 8. mjesecu prošle godine. Ma presmiješno.
Prisjetila sam se nečega…
Do mojeg prvog razreda, preko puta mene stanovala je jedna simpa obitelj. Imali su kćer jedinicu; godinu dana stariju od mene. Njena mama išla je s mojom mamom u školu. Ona i ja bile smo nerazdvojne. Svaki dan bile smo jedna kod druge. Smišljale smo fantastične igre. Ona me je puno gluposti naučila. Zvala se Dora.
Ali onda su se odselili. Ne znam razlog. Ne daleko, ali ipak ne blizu. Ona je krenula u drugu školu i potpuno smo se razdvojile. Nismo u kontaktu već 6. godina. Nisam je vidjela sve te godine. Ali još uvijek se sjećam njenog smijeha. Njenih ideja. Bilo nam je uberkul zajedno.
Pitam se… Pitam se što bi bilo da se ona nije odselila?
Preostaje mi samo nagađanje.